U članku naslovljenom “Neizdrživa bjelina turizma: Turizam kao kolonijalizam uz savjete” (7. siječnja 2020.), sri-lančanski pisac Indi Samarijiva žalio se, “Nazivaju turizam industriju gostoprimstva, ali nije baš gostoljubiv. Gostoprimstvo podrazumijeva dobrodošlicu koja ide u oba smjera. Dobrodošli ste u moj dom, a ja sam dobrodošao u vaš. Turizam nije baš tako. Bijelima je cijeli svijet otvoren. Tamnoputima se traže dokazi.” Samarijiva u ovom tekstu kritizira nejednakost ugrađenu u moćne dinamike turizma, tvrdeći da ona sliči današnjem kolonijalizmu. Dodatno ističe diskriminatorne postupke viznog procesa koji favoriziraju bijele putnike, dok ljudima iz zemalja tamnije boje kože otežavaju posjet drugim zemljama.
Samarijiva kritizira licemjerje u dobrodošlici bijelim turistima da uživaju u bivšim kolonijalnim zemljama, istovremeno otežavajući ljudima iz tih zemalja posjet Zapadu. Osim toga, ne odobrava i rasistički jezik koji se koristi za imigrante i iseljenike u procesu migracije, te kako i tamnoputi eliti, ili “petit bourgeois”, često prioritet daje zapadnom validiranju umjesto zastupanju svojeg naroda.
Samarijivina glavna poruka poziva na pravedniji sustav gdje vizni ograničenja ne otežavaju ljudima putovanje temeljem boje njihove kože ili porijekla. Njegova je želja svijet u kojem je putovanje pristupačno svima bez obzira na podrijetlo, te gdje se “neizdrživa bjelina turizma” zamjenjuje istinski inkluzivnim iskustvom.
Inspirirani Samarijivinom kritikom, ovaj članak ima za cilj potaknuti ljude u Trećem svijetu da ponovno razmotre negativne strane turizma, argumentirajući kako ekonomske i političke teorije prilagođene zapadnom svijetu perpetuiraju eksploatacijske dinamike utemeljene za vrijeme kolonijalizma. Ove teorije zanemaruju stvarnosti i nijanse postkolonijalnih konteksta, što dodatno pojačava nejednakosti u popularnim turističkim odredištima poput Južne Afrike, Meksika i Tajlanda.
Glavna temeljna činjenica iz izvornog članka ostaje ista: turizam kao nepravedan sustav koji odražava nastavak kolonijalizma. Ovaj članak sada prodire dublje u temu, istražujući kako zapadna epistemologija utječe na neravnotežu između severa (kolonijalne sile) i juga (kolonizirani teritoriji, narodi i kulture), te kako neoklasička ekonomska teorija potiče razvoj turizma u skladu s potrebama zapadnih država, zanemarivši konkretnu situaciju u postkolonijalnom kontekstu. Također se naglašava kako turizam često marginalizira lokalne zajednice i njihove potrebe te održava eksploatacijske strukture iz kolonijalnih vremena.
Tema koju je izvorni članak pokrenuo je važna jer ističe nepravdu koja se događa kroz turizam i poziva na sustavnu promjenu kako bi putovanje postalo iskustvo dostupno svima, bez obzira na boju kože ili porijeklo. Kroz kritički osvrt na zapadnjačku epistemologiju i neoklasičku ekonomsku teoriju, ovaj članak pokušava osvijestiti čitatelje u Trećem svijetu o problemima turizma te potiče razmišljanje o alternativnim pristupima razvoju turizma koji uvažavaju lokalne potrebe i promiču pravednost.
Česta pitanja (FAQ) o nepravdi u turizmu:
Q: Kako sri-lančanski pisac Indi Samarijiva kritizira turizam?
A: Samarijiva kritizira nejednakost ugrađenu u moćne dinamike turizma i tvrdi da ona sliči današnjem kolonijalizmu. Također ističe diskriminaciju u viznom procesu koja favorizira bijele putnike, dok otežava putovanje osobama tamnije boje kože.
Q: Kako se Samarijiva bavi problemom licemjerja u dobrodošlici turista?
A: Samarijiva ističe licemjerje u tome kako bijeli turisti uživaju u bivšim kolonijalnim zemljama, ali istovremeno otežavaju putovanje ljudima iz tih zemalja u zapadne zemlje. Također spominje rasistički jezik koji se koristi za imigrante i iseljenike.
Q: Koja je glavna poruka Samarijive?
A: Samarijiva poziva na pravedniji sustav u kojem se ne otežava putovanje ljudima temeljem njihove boje kože ili porijekla. Želi svijet u kojem je putovanje pristupačno svima i gdje se zamjenjuje “neizdrživa bjelina turizma” istinski inkluzivnim iskustvom.
Definicije ključnih pojmova:
– Kolonijalizam: politički sustav u kojem moćne zemlje eksploatiraju slabije zemlje i narode, osvajajući njihove resurse i uspostavljajući političku kontrolu nad njima.
– Vizni proces: postupak dobivanja vize, odnosno dozvole za putovanje u drugu zemlju.
– Epistemologija: filozofska grana koja se bavi proučavanjem znanja i njegovog izvora.
– Neoklasička ekonomska teorija: ekonomska teorija koja se temelji na uvjerenju da slobodno tržište, bez intervencije države, dovodi do optimalnih ekonomskih rezultata.
– Postkolonijalni kontekst: razdoblje nakon formalnog završetka kolonijalizma, koje i dalje obuhvaća posljedice kolonizacije.
Povezane veze:
– Tečaj Svjetske ekonomije: 19., 20. i 21. stoljeće